Operacija Una

Operacija Una
sukob: Domovinski rat
Hrvatske vojne akcije u zapadnoj Bosni
Vrijeme 18. rujna – 19. rujna 1995. Mjesto Bosansko Pounje, BiH Ishod Pobjeda srpskih snaga
Sukobljene strane
Republika Hrvatska	Republika Srpska
Zapovjednici
Vinko Vrbanac Marijan Mareković	Ratko Mladić Momir Talić
Postrojbe
3414 vojnika HV-a	točan broj nije poznat ali se procjenjuje na oko 10000 vojnika i policajaca (1. korpusa VRS) na širem području oko Prijedora

Operacija Una jedina je operacija HV-a tijekom 1995. koja nije završila pobjedom hrvatskih snaga. Odvijala se od 18. rujna do 19. rujna 1995., svega jedan dan. U operaciji „Una” Hrvatska se vojska suočila s organiziranim i vrlo odlučnim otporom snaga bosanskih Srba, te je zbog objektivnog neuspjeha probijanja srbijanske obrane i zbog znatnih hrvatskih žrtava, neki ubrajaju među najtragičnije vojne akcija HV-a: riječ je zapravo o prvom ozbiljnom uspjehu srbijanskih snaga u borbama protiv HV-a nakon 1992. godine.

Nakon što su samo nekoliko dana ranije Sjedinjene Američke Države zahtijevale zaustavljanje Operacije Maestral u središnjoj i zapadnoj Bosni i odustajanje od planirane Operacije Burin radi oslobođenja širega prostora Istočne Hercegovine u zaleđu dubrovačkoga područja, Richard Holbrooke, američki diplomat zadužen za dovođenje sukobljenih strana u BiH za pregovarački stol zatražio je 17. rujna 1995. od predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana zauzimanje Sanskoga Mosta, Prijedora i Bosanskoga Novoga - uz obrazloženje kako je to potrebno da bi se prisililo Srbe na popuštanje u pregovorima. SAD su, međutim, jasno izrazile protivljenje hrvatskim snagama u zauzimanju i Banja Luke, što bi, prema SAD-u, izazvalo nove valove izbjeglica i možda vodilo u potpuni rat između Hrvatske i BiH s jedne te Srbije s druge strane. „Gospodine predsjedniče, tražim od vas da odete što dalje možete, ali ne uzimajte Banju Luku”, bile su Holbrookeove riječi Tuđmanu, o kojima svjedoči sam Holbrooke u svojoj memoarskoj knjizi.^[1]

Za razliku od dobro pripremljene i uspješne Operacije Maestral koja je zaustavljena na energično zauzimanje SAD–a i za razliku od pomno pripremane i nikad provedene Operacije Burin u Istočnoj Hercegovini, Operacija Una - pokrenuta uz najavu od svega jednoga dana bila je nedovoljno pripremljena i utemeljena na pogrešnoj obavještajnoj procjeni (kojoj su u nepoznatoj mjeri kumovale informacije dobivene od Amerikanaca) kako Srbi na području gdje HV pokreće najsloženiju vrstu napadne operacije - takvu koja uključuje forsiranje nabujale rijeke Une - ne raspolažu snagama dovoljnim za organiziranje prikladne obrane. Hrvatske snage u napadu su pretrpjele znatne gubitke, te se od daljnjega napredovanja odustalo zbog ocjene kako napad nije dovoljno dobro organiziran i kako prijete daljnji teški gubitci.

General Marijan Mareković, koji je na terenu upravljao hrvatskim snagama, u novinskom intervjuu 2006. god. iznosi mišljenje kKo se operaciju moglo uspješno nastaviti, i da je odluka o povlačenju snaga natrag preko Une donesena pod međunarodnim pritiskom; navodno^{[nedostaje izvor]} su se američki avioni u vojnoj bazi Aviano već zagrijavali radi polijetanja. Marekovićeva inačica razlikuje se od svjedočanstva R. Hoolbrokea i P. Galbraighta (general Mareković i nije morao biti upućen u detalje komunikacije sa SAD), koji potvrđuju da su oni od hrvatskoga državnoga vodstva u ime SAD baš zahtijevali taj napad.

1. ↑ “Završiti rat“, Richard Hoolbroke, izdanje TKP ŠAHINPAHIĆ, Sarajevo 1998., str. 164-165